English




Share on Google+


Netolerancija na hranu





Netolerancija ili preosjetljivost na pojedine vrste hrane polako postaje sve raširenija ideja, te se često obećava da ćete njezinim otkrivanjem ukloniti mnoge znanstvene, pa i estetske probleme. No koliko je to točno, a koliko je samo još jedan marketinški trik da bi se ljude navelo na skupa testiranja i kupovanje skupih dodataka prehrani?

Netolerancija na hranu nije isto što i alergija na hranu. Alergija na hranu obično izaziva snažne, brze, akutne reakcije, ponekad i opasne po život. Simptomi koji se u zadnje vrijeme pripisuju netoleranciji na hranu mogu varirati od težine, umora i nadutosti, preko emocionalnih reakcija i depresije, do kroničnih tegoba kao što su artritis, giht pa i autizam, a mogu se naći i tvrdnje da simptomi mogu biti toliko blagi da ih zapravo nećete biti svjesni.

Sve to olakšava da se ljudima prodaje još jedno magično (i skupo) rješenje s apstraktnim i teško dokazivim učincima. Mnogi ljudi govore da im je puno bolje nakon što su bili na testiranju i izbacili iz prehrane određene namirnice. Ono što se pritom ne spominje, je da su osim pojedinih namirnica na koje se pretpostavlja preosjetljivost, u pravilu morali izbaciti i rafinirane namirnice, koje su uzrok najvećih problema koje danas imamo s prehranom. Također, u pravilu je znatno ograničen i broj kalorija, budući da su namirnice za koje se najčešće dijagnosticira preosjetljivost također namirnice koje su najzastupljenije u prosječnoj prehrani: pšenica (i sve druge žitarice koje sadrže gluten), mlijeko i soja. Izbacite rafiniranu hranu, ograničite kalorije i ne možete izbjeći dobrobiti!

Dr. Natasha Campbell-McBride, autorica knjige "Gut and Psychology Syndrome" i pionirka istraživanja u području preosjetljivosti na namirnice, navodi da su rezultati testiranja preosjetljivosti na hranu nepouzdani i za istu osobu mogu varirati iz dana u dan. Ova autorica počela je istraživati područje intolerancije na hranu kako bi pomogla svom autističnom sinu, te je ostvarila velike napretke u radu s autizmom, poremećajem pažnje i drugim mentalnim poremećajima koji su sve češći zadnjih godina. No, dr. Campbell McBride negira uobičajeno vjerovanje da je preosjetljivost na hranu genetski uvjetovana. Ona tvrdi da je, u pravilu, preosjetljivost na hranu rezultat poremećaja probave i neuravnotežene crijevne flore, nastale kao posljedica moderne industrijalizirane prehrane.

Campbell McBride dodaje da poremećaj može biti i naslijedan, ali ne u genetskom smislu koliko u kontekstu majčine ishrane i zdravlja njezinog probavnog sustava. Ona pronalazi vezu između mnogih dječjih poremećaja, uključujući i poremećaje u ponašanju, i neadekvatnog zdravlja majčinog probavnog sustava zbog neadekvatne prehrane. Majčina neuravnotežena crijevna flora prenosi se na dijete prilikom porođaja te se zatim održava prerađenom, industrijskom hranom, antibioticima i stresom.

Njezinim se tvrdnjama sve češće pridružuju i drugi znanstvenici. Oni otkrivaju da je zdravlje probavnog sustava povezano ne samo s lokaliziranim tegobama, nego i s mnogim drugim poremećajima u tijelu. Nezdrava crijevna flora neprikladno reagira na toksične i patogene tvari u hrani, što otežava rad imunološkog sustava. Profesor medicine Stephen Collins i drugi autori povezuju probavni sustav s kemijom mozga koja utječe na ponašanje, i to do te mjere da poneki nazivaju probavni sustav "drugim mozgom".

Alex Howard navodi: netolerancije se sve više povezuju sa sindromom propusnog crijeva. To je stanje kod kojeg spojevi između stanica u crijevnoj sluznici postaju širi nego što bi trebali biti, dozvoljavajući česticama hrane i drugim česticama kojima nije mjesto u krvotoku da uđu u krv. To izaziva reakciju imunološkog sustava.

Ako osjećate fizičke smetnje ili emocionalne promjene nakon konzumacije određenih namirnica, najvažnije je popraviti probavno zdravlje. Izbacite industrijski prerađene namirnice iz prehrane, posebno šećer i rafinirano brašno, a privremeno prestanite konzumirati i neprerađene namirnice koje vam stvaraju poteškoće, npr. žitarice ili mlijeko. Hranite se svježom hranom i konzumirajte probiotike (korisne bakterije, najprisutnije u fermentiranim mliječnim i povrtnim proizvodima) i hranu koja potiče stvaranje probiotika u crijevima (takva hrana se naziva "prebioticima", a neke od takvih namirnica su zob, soja, batat (slatki krumpir), češnjak, luk, poriluk, cikorija, ječam i banane). Nakon nekoliko tjedana, možete pokušati ponovno uvesti u prehranu namirnice koje su vam prije stvarale probleme (pod uvjetom da nisu rafinirane).