English




Share on Google+


Noam Chomsky o tehnikama manipulacije javnosti



Jedna "forvarduša" koju sam dobila, a koju vrijedi proslijediti, piše:

Na osnovu rada jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog pisca Noama Chomsky, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije.


1)    PREUSMJERAVANJE PAŽNJE

Pažnju preusmjeravati sa važnih  problema na nevažne. Prezaposliti ljude poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju sustava.

2)   STVARANJE PROBLEMA

Ta metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio ljudi reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi strah s namjerom, da ljudi lakše prihvate ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne komponente sustava.

3)   POSTUPNOST PROMJENA

Da bi ljudi pristali na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na žličicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će provedene politikom malih koraka. Sustavi se tako vremenom mijenjaju, a da to ne budi svijest o promjenama.

4)    ODLAGANJE

Još jedan način za pripremanje ljudi na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.

5)    UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA

Kada se odraslima obraća kao kada se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: ljudi potiskuju svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.

6)    BUĐENJE EMOCIJA

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

7)    NEZNANJE

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

8)    VELIČANJE GLUPOSTI

Ljude treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je "in", poželjno, biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.

9)    STVARANJE OSЈEĆAJA KRIVICE

Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću zbog oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svojeg položaja i pobune.


10) ZLOUPOTREBA ZNANJA

Brz razvoj nauke stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite.