English




Share on Google+


Darovi straha (i nešto sjećanja)


2. dio



autor: Kosjenka Muk




Znakovi opasnosti


Ljudi su često zbunjeni u vezi nenadanog straha ili nelagode, jer budući napadač ne odgovara slici kriminalca u njihovom svjesnom umu. Neki kriminalci spontano koriste strategije koje zbunjuju potencijalne žrtve tako da bi one obratile manje pažnje na svoje unutarnje signale. Evo nekih od takvih manipulativnih strategija:

  1. Prisilna bliskost. Način govora koji indicira da je kriminalac nekako povezan, poznat ili dijeli slična iskustva s potencijalnom žrtvom. Riječ "mi" se često koristi, npr.: "Kako ćemo ovo riješiti?" Još jedan primjer: "Vi bi učinili isto za mene!" Posljednji primjer ukazuje na istovremeno korištenje još jedne strategije...

  2. Netražena pomoć, usluga ili dar s ciljem stvaranja osjećaja duga. (To također često koriste prosjaci (oni s kalendarima) i marketinški stručnjaci.) Ljudi obično imaju unutarnji osjećaj za ravnotežu, pa ako prime uslugu, mogu osjećati da trebaju učiniti nešto zauzvrat da bi vratili stvari u ravnotežu. Vješt kriminalac će nametnuti neku beznačajnu uslugu potencijalnoj žrtvi, te planirati da kasnije iskoristi osjećaj obaveze.

  3. Šarm i izrazita ljubaznost. Svjesno šarmantno ponašanje je strategija, a strategija ima svoju svrhu. Ljudi koji žele kontrolirati druge gotovo uvijek u početku igraju vrlo ljubaznu osobu.

  4. Previše detalja. Ljudi koji znaju da su njihove tvrdnje neistinite imaju potrebu poduprijeti ih s nepotrebnim detaljima, kako bi ih učinili vjerodostojnijima te kako bi potencijalnoj žrtvi odvratili pažnju. Takvi ljudi mogu vam davati izgovore zašto su na istom mjestu kao i vi, zašto idu u istom smjeru i slične detalje u svojem ponašanju.

  5. Etiketiranje. Manipulativna strategija koju su popularizirali razni "stručnjaci za zavođenje". Potencijalnoj žrtvi uputi se sitna uvreda, u nadi da će ona imati potrebu dokazati suprotno i tako učiniti nešto što inače ne bi učinila. U primjeru koji navodi Gavin de Becker, muškarac je ponudio ženi da joj pomogne odnijeti vrećice iz kupovine u njezin stan. Ona je u početku to odbila (njezina intuicija slala joj je upozoravajuće signale), ali on je zatim rekao: "Nekad su ljudi previše ponosni, znate." Kako bi izbjegla takvu etiketu, ona je dozvolila da joj on ponese vrećice. Najbolja reakcija na etiketiranje je šutnja. Što god rekli na to, uplićete se u besmislenu, iracionalnu raspravu kojom dajete drugoj osobi priliku da koristi dodatne manipulacije.

  6. Netražena obećanja. U prethodnom primjeru, kriminalac je rekao ženi: "Samo ću to spustiti u kuhinji i otići, obećajem." Uhoditelj može reći osobi koju progoni: "Nađimo se samo još jedan put i neću se više javljati, obećajem." Razlog zbog kojeg kriminalac osjeća potrebu da ponudi takvo obećanje je što zna da postoji razlog za sumnju.

  7. Neprihvaćanje odbijanja. To može značiti ignoriranje neverbalnih znakova odbijanja, ili neslušanje i kritiziranje verbalnog odbijanja. Kriminalac može testirati neodlučnost potencijalne žrtve pomoću neke sitne, nebitne ponude. Ako ona pristane da je se odgovori od "Ne", kriminalac dobija signal da može nastaviti dalje.


Desetak dana nakon iskustva opisanog u prvom dijelu ovog članka, ponovno sam se našla na usamljenoj cesti. Do tada sam već bila napustila mini hotel i koristila sam lokalne autobuse za istraživanje Velikog otoka, ali kako autobusi nisu uvijek vozili točno tamo gdje sam željela ići, tu i tamo sam morala još hodati.

Ovaj put, osjećala sam se prilično opušteno i hodala sam s desne strane ceste. Jedan se auto pojavio odostraga, usporio i stao uz mene. Bila sam napeta, ali kad je vozač otvorio prozor i pitao trebam li prijevoz, pogledala sam ga na trenutak i rekla "Da, može". Vožnja je protekla u redu i rastali smo se prijateljski.

Pri povratku s Havaja, imala sam 9 sati vremena između letova u San Franciscu, te sam odlučila na brzinu otići u grad. Uzela sam autobus i pitala vozača da mi kaže kad budemo blizu centra. Izašla sam na stanici koju mi je on naznačio. Bilo je 6 sati ujutro i sve je bilo pusto. Grad je u svim smjerovima izgledao jednako. Odlučila sam se za jedan smjer i krenula. Išla sam s lijeve strane. Nakon nekog vremena, pojavio se auto odostraga, koji je pred semaforom na kojem je bilo crveno napravio polukrug, došao na moju stranu i zaustavio se uz mene. Vozač je otvorio prozor i rekao: "Ti nisi odavde, zar ne? Znaš li kamo ideš?" Rekla sam: "Ne baš." On je rekao: "Ideš ravno u geto."

Zatim je rekao da je on (ilegalni) taksist i da me može za minimalnu cijenu prebaciti u grad. Rekla sam mu: "Znate da nije baš pametno da ulazim sa strancima u auto." No, nakon nekoliko trenutaka, dodala sam: "Ali vjerujem vam. Idem s vama." On me odvezao u centar i još usput do par turističkih lokacija u centru. U par navrata, ostavila sam ruksak u njegovom autu da bih otišla uslikati neke scene. On me čekao. Na rastanku, rekao mi je da mu je moje povjerenje puno značilo jer da je proveo ukupno 18 godina u zatvoru i sad se trudi živjeti principijelan život.

Zašto je u ova dva primjera moja intuicija bila tako smirena unatoč svjesnoj zabrinutosti? Možda nešto u crtama i izrazima lica ta dva čovjeka, nešto u govoru tijela i načinu na koji su zaustavili auto – nije bilo one siline i brzine kao u prvom primjeru. Osim toga, nije bilo niti jednog od gore navedenih znakova manipulacije (što nisam svjesno prepoznala, ali moji instinkti, čini se, jesu). Nije bilo nepotrebnih detalja ili objašnjenja, skretanja pažnje ili nagovaranja. Ilegalni taksist nije me pokušao razuvjeriti, nego je moje početno oklijevanje doživio kao razumno i opravdano.

Molim vas, nemojte gornje primjere shvatiti kao poticaj na nepromišljene akcije. Oni su samo ilustracija konkretnih slučajeva u kojima je moja intuicija bila opuštena čak i ako je moj svjesni um bio napet. Osim toga, ne može očekivati da će svi ljudi jednako funkcionirati. Zato ne bih htjela da vas ovi primjeri potaknu na nešto što inače ne bi učinili. Ali, tko zna, možda ovaj članak spasi još neki život.


"Kako bi uspješno upravljali kroz jutarnji promet, činimo zadivljujuće točna, visoko rizična predviđanja ponašanja doslovce tisuća ljudi. Nesvjesno čitamo sitne signale kojima nas nitko nije učio: lagani nagib glave nekog stranca ili kratak pogled osobe desetke metara daleko od nas kaže nam da je sigurno proći ispred njegovog čudovišta od dvije tone. Očekujemo da se drugi vozači ponašaju onako kako bi se mi ponašali, ali ipak budno prepoznajemo onih nekoliko koji možda neće - tako da predviđamo i njihovo ponašanje, koliko god ga možda zvali nepredvidivim. I evo nas, putujemo brže nego bilo tko prije 1900-te (osim možda onih koji su pali s litice), izbjegavajući goleme, brze čelične projektile, procjenjujući namjere njihovih vozača fantastičnom točnošću - a zatim kažemo da ne možemo predvidjeti ljudsko ponašanje." (Gavin de Becker, "The Gift of Fear")


(Kliknite ovdje za prvi dio članka)

Individualni rad i rad s parovima



Svi članci


predbilježba: preko kontakt obrasca u dnu stranice





© Kosjenka Muk. Sva prava pridržana.