English




Share on Google+


Emocionalna zrelost - pitanja i odgovori


autor: Kosjenka Muk




Nedavno sam imala zanimljivu filozofsku raspravu o tome što uopće znači zrelo ponašanje i zrele emocije te po kojim (i čijim) se to kriterijima određuje. Osim kriterija koje sam već navela u članku "Emocionalna zrelost" – dakle: intenzitet emocija primjeren situaciji, nepostojanje potrebe da se ponizi druge (što znači i nepostojanje toksičnih uvjerenja o samima sebi), preuzimanje odgovornosti za vlastite emocije, konstruktivno izražavanje te osjećaj da nas emocije motiviraju umjesto blokiraju, ovdje bih to nadopunila još i sljedećim aspektima:

  • U zdravom, odraslom stanju nema crno-bijele percepcije. Sposobni ste primijetiti puno različitih aspekata određene situacije – ne samo vlastitu nego i tuđu perspektivu, moguće uzroke situacije, moguće posljedice svog ponašanja – te svoje ponašanje prilagođavate svakoj pojedinoj situaciji umjesto krutih stavova i crno-bijelih ideja o tome tko je "kriv" i što bi "trebalo".

  • Preuzimate odgovornost za svoje ponašanje, ali ne i za reakciju druge osobe. Dakle, izražavate svoje osjećaje, uvjerenja i potrebe na konstruktivan način, iskreno ali s poštovanjem, te nemate potrebu osjećati se krivi ili odgovorni ako druga osoba na to reagira neugodno.

    Nezrelo ponašanje znači tražiti u drugima uzroke svojih emocija te ih okrivljavati i kritizirati (bilo aktivno, pasivno ili u sebi). Isto tako, nezrelo ponašanje znači automatsko ispucavanje bilo kakvih riječi koje nam padnu na um, bez da prethodno razmislimo je li to razumno i odgovorno.

  • Nemate potrebu za kontrolom nad situacijom i drugim ljudima. Važniji vam je vlastiti integritet od kontrole, te znate da se možete nositi s tuđim reakcijama i da vaše samopoštovanje i sreća ne ovisi o drugim ljudima. Birate one riječi kojima se možete najiskrenije izraziti, umjesto onih za koje se nadate da će postići željenu reakciju od drugih ljudi.

    U nezrelom stanju, osjećaj da ovisite o drugim ljudima (materijalno ili emocionalno) izaziva osjećaj nemoći, ljutnje ili gorčine, čiji uzrok pripisujete drugim ljudima. Pokušavate naći rješenje izvana – kontroliranjem drugih ljudi – umjesto iznutra (radom na svojim emocijama i samopoštovanju, na razvoju kreativnosti i inicijative ako je potrebno materijalno se osamostaliti). Potreba za kontrolom nadvladava poštovanje, toleranciju ili suosjećanje prema drugima.

  • Znate postaviti svoje granice na smiren način. Činjenica da vjerujete sebi da se možete zaštititi čini da ste tolerantniji prema drugim ljudima i opušteniji u njihovom društvu. U nezrelom stanju, ne osjećate se sposobni da jasno postavite granice, te očekujete od drugih ljudi da se prilagođavaju vašim osjećajima i potrebama bez da ih uopće izrazite.

  • Suosjećate s drugim ljudima, razumijete njihovu perspektivu čak i ako se ne slažete s njom. Pritom doživljavate druge ljude kao snažne i sposobne da preuzmu odgovornost za svoj život, umjesto da ih vidite kao slabe i pokušavate preuzeti odgovornost na sebe.


Da li to znači da se moram stalno prilagođavati drugima?

Nikako. Imate potpuno pravo odlučiti o tome što vam odgovara, a što vam nije prihvatljivo. Razlika je u tome da, ako i odlučite da neke osobe ne želite u svojoj blizini, preuzimate odgovornost za tu odluku umjesto da je "podgrijavate" kriticizmom, omalovažavanjem drugih ljudi ili igrama žrtve.



Znači li to da ne smijem izraziti svoje osjećaje spontano, jasno i glasno?

Ne. Pročitajte još jednom pažljivo gornje kriterije, posebno drugu stavku. Razlika između zrelog i nezrelog izražavanja je da iz zrelog stava nećete odmah ispucati prvo što vam padne na pamet, jer ste svjesni da su te, obično grube i povređujuće riječi, ono što ste kao djeca učili od nezdrave okoline. Radije, pogledat ćete u sebe da provjerite što stvarno osjećate i želite izraziti ispod onog površinskog, obrambenog sloja ljutnje i okrivljavanja. Kad možete osvijestiti one smirenije, dublje i složenije emocije te uzeti vremena da nađete odgovarajuće riječi, onda možete biti uistinu spontani na odrastao način . Tada možete biti direktni i jasni koliko god hoćete.



Znači li to da gubim sposobnost intenzivne sreće i općenito intenzivnih emocija?

Neugodne emocije će vjerojatno postati manje intenzivne, što je za većinu ljudi upravo ono što žele. Intenzivna, crno-bijela sreća često može biti dječji stav, ali budući da ona u pravilu ne nosi neželjene posljedice, nema potrebe da to mijenjate. Sasvim je u redu da neki dijelovi vas ostanu dječji , ako su konstruktivni i kreativni, ako nisu povezani s toksičnim uvjerenjima o sebi i drugim ljudima.

S druge strane, kako učite vidjeti sve više aspekata svijeta oko sebe, moguće je i da vaša sreća postane manje ekstremna, ali složenija i bogatija . To je poput razlike između kolača koji sadrži toliko šećera da slatkoća nadvladava sve ostale okuse, te kolača koji sadrži manje šećera, ali to nadoknađuje bogatstvom drugih začina. Na kraju, to sve ovisi o ukusu. Imate mogućnost izbora.

 

Ali meni se čini da sve to gore znači da se od mene očekuje previše smirenosti i odmjerenosti, a premalo strasti i životnog intenziteta!

Ne mora biti tako. Ako ste po prirodi ekstrovertirana osoba, emocionalna zrelost ne znači da ćete odjednom postati introvertirani. Ekstrovertirani ljudi često imaju dojam da introvertima nedostaje strasti, što nije tako – jednostavno se ta strast drugačije doživljava i izražava. Introverzija / ekstroverzija nema veze sa emocionalnom zrelosti. Ako ste ekstravertirani, možete i dalje uživati u intenzivnoj stimulaciji i komunikaciji, dok god svoje emocije i stavove ne namećete drugim ljudima , dok god ste tolerantni za različitosti i dok god možete odabrati vlastite riječi umjesto ponavljati izlizane fraze optuživanja i kriticizma.

Kao što smo ranije usporedili različite vrste sreće s kolačem, tako ekstroverziju možemo usporediti s uživanjem u vrlo začinjenoj hrani, dok bi introvertiranost u tom slučaju predstavljala ljude koji uživaju u blagim okusima. Niti jedno od toga nije dobro ili loše – sve dok uvažavate tuđe ukuse umjesto da im silom gurate feferone u usta, nos i uši, očekujući da im se to svidi.

 

Tko uopće određuje koje su emocije "primjerene situaciji"? Da li to znači da je većina u pravu i da se moram prilagoditi većini? Ili to znači da se pojedine osobe postavljaju kao autoriteti iznad svih ostalih?

Niti jedno niti drugo. Premda često nema jasne granice, kao što nema jasne granice između začinjenog i nezačinjenog, neke indikacije mogu vam dati ostali kriteriji zrelog ponašanja: prepoznavanje mnogih aspekata složene situacije, razumijevanje drugih ljudi, poštovanje prema sebi i drugima te preuzimanje odgovornosti . Nema matematičke formule za zrelost, ali ako obraćate pažnju na sve ove aspekte, možete dobiti prilično jasnu sliku što to znači.

Još neke bitne indikacije možete naći u posljedicama svog ponašanja. Da li vaše ponašanje rezultira unutarnjim mirom, ravnotežom, skladnom komunikacijom s drugim ljudima i koliko-toliko skladnim odnosima, posebno s bliskim ljudima i onima koji vas dobro poznaju? Ili rezultira uzajamnim nezadovoljstvom, svađama i manipulacijama? Naravno, uvijek postoje ljudi koji će i na zrelo ponašanje reagirati neugodno, ali oni su u manjini.

Sljedeća indikacija je koliko suosjećate s drugim ljudima. Da li ste fokusirani na sebe te svoje osjećaje postavljate ispred osjećaja drugih ljudi, ili vidite druge ljude i njihove osjećaje kao ravnopravne svojima? Cijenite li trud i ono što dobivate od drugih ljudi, ili primjećujete samo ono što vi dajete? Znate li naći sredinu i ravnotežu onda kad je to moguće, te mirno prekinuti odnos ako to nije moguće?

Još jedna bitna odrednica je iskrenost prema sebi. Većina ljudi (osim psihopata, ali urođena psihopatija je prilično rijetka) osjeća instinktivno unutarnje upozorenje ako je naše ponašanje sebično ili povređujuće za druge. To osjećamo zato što kao vrsta posjedujemo urođenu empatiju . Da li slušate taj glas? Da li obraćate pažnju na osjećaje koji vam šapću da možda niste bili pravedni ili iskreni u određenoj komunikaciji? Možete li poslušati sve svoje unutarnje glasove i onda smireno odlučiti koji od njih vam se čine pretjerani i pojednostavljeni, a koji uzimaju u obzir širu perspektivu?

Naposlijetku, zrelost i odgovornost nije nešto što nam bilo tko ima pravo nametnuti, nego naš vlastiti odabir radi vlastite dobrobiti . Odabiremo ponašati se zrelo ne zato da bi ispunjavali tuđe kriterije, nego zato što želimo biti kvalitetna osoba, imati ispunjen život i zdrave odnose s drugim ljudima. Odabiremo zrelost iz ljubavi prema sebi i poštovanja prema drugim ljudima. Odabiremo zrelost zato jer prednost dajemo dugotrajnoj sreći nad kratkoročnom ugodom.


Ipak, meni se sve to čini dosadno!

U tom slučaju, možda je problem u tome što ste naučili patnju i neugodne emocije povezivati s ljubavlju i nalaziti neku vrstu ugode u njima. Zbog istog razloga, nekim ljudima mogu biti dosadni odnosi koji ne uključuju zlostavljanje i drame.

Možda nemate dovoljno iskustva ispunjenja i sreće kakve vam mogu donijeti zdravi odnosi, te se vežete za ono malo ugode koje uspijevate naći u drami i patnji. Ako ne možete čak niti zamisliti drugačiju vrstu sreće, možete osjećati snažan otpor pri pomisli da se odreknete ono malo zadovoljstva koje vam jest poznato. Detaljnije o tome možete pročitati u članku "Vezanost za patnju".

Nije potrebno da idete u ekstreme i pokušavate biti savršeni. Perfekcionizam je crno-bijela perspektiva i samim time nezrela. Neki dijelovi nas će uvijek biti djetinjasti. Nitko ne očekuje da uvijek budete savršeno razumni, odmjereni i kontrolirani; sve ovisi o tome koliko vi odlučite da je dovoljno i kakve posljedice želite . Ponekad je malo nezrelosti i neumjerenosti sasvim u redu, ako ste svjesni toga, ako time ne povređujete druge te ako imate nadzor nad svojim ponašanjem umjesto da ono upravlja vama.

Odluka je na kraju uvijek i samo vaša. Ako zaista uživate u svađama i drami, slobodno tako nastavite. Samo budite svjesni da je to vaš izbor i nemojte okrivljavati ljude koji će radije odabrati nečije tuđe društvo.

Individualni rad i rad s parovima



Svi članci


predbilježba: preko kontakt obrasca u dnu stranice





© Kosjenka Muk. Sva prava pridržana.