Većina ljudi tretira vlastito tijelo kao vreću za smeće, izgubivši
prirodne instinkte za prepoznavanje što naša tijela istinski žele
i kad se zaustaviti. Trpamo hranu u sebe vođeni navikom, emocionalnim
žudnjama ili racionalnim uvjerenjima - svime osim slušanjem poruka
našeg tijela. Zatim se čudimo odakle celulit i zašto ga se ne uspijevamo
riješiti, a degenerativne bolesti smatramo slučajem ili normalnim
procesima.
Većina ljudi spremna je plaćati za farmaceutske preparate koji obećavaju
višu razinu energije i vitalnosti - istovremeno si svakodnevno oduzimajući
tu energiju nezdravom hranom i načinom života. Zašto plaćati za
energiju stvorenu umjetnim putem, ako kroz zdravu prehranu možemo
postići brojne dobrobiti - fizičku vitalnost, veću emocionalnu ravnotežu
(premda je pretjerano vjerovati da zdrava prehrana sama po sebi
rješava i emocionalne probleme!), ugodan osjećaj svog tijela, povećanu
senzitivnost i sposobnost provođenja energije - i pritom još uštedjeti?
Mnogi ljudi vjeruju da je zdrava prehrana skupa ili nedovoljno ukusna.
To je komercijalno stvorena iluzija. Industrija je prepoznala rastuću
težnju da se pazi na prehranu, te nastoji uvjeriti ljude da su im
brojni skupi proizvodi potrebni kako bi mogli kvalitetno i ukusno
jesti. Preparati koji se reklamiraju kao zdrava prehrana uglavnom su također
prošli kroz gomilu industrijskih procesa i lišeni su hranjivosti
i vitalnosti (pa i okusa). Druga skupina skupih preparata su nadomjesci
te neke vrste začina i pojačivača okusa - koji po mom mišljenju
daju hrani neprirodan, pretjerano začinjen okus grčevito se trudeći
da imitiraju hranu koju uopće nije potrebno imitirati.
Osobno smatram da je normalno da uživamo u blagim, suptilnim, ali
bogatim okusima prirodne hrane, no mnogi ljudi nemaju dovoljno prilike
uopće razviti takav osjećaj okusa. Vjerujem da čovjeku fiziološki najviše odgovara ona vrsta
hrane koju može jesti - i to s užitkom - u njezinu prirodnom obliku,
bez prerade i dodataka koji izmjenjuju okus.
Naravno da se ne može očekivati da ćemo u našem društvu živjeti
samo od toga, ali mudro je barem pokušati na tome bazirati svoju
prehranu. To je otežano činjenicom da smo navikli na određene okuse
i određene vrste hrane, i emocionalno smo vezani za njih, te da
od zdrave hrane ne dobivamo kemijski izazvano emocionalno olakšanje
koje često tražimo u hrani.
Društveni običaji i očekivanja otežavaju izbjegavanje nekvalitetne
hrane, kao i reklame koje nastoje pojačati emocionalnu želju za
određenim proizvodima, ili uvjeriti ljude da su im oni potrebni.
Kad razmislite o tome što i u kojoj količini nas uvjeravaju da je
čovjeku potrebno, i to po mogućnosti svaki dan, možete se naći zbunjeni
oko toga kako preživljavaju životinje ili kako je čovječanstvo uopće
preživjelo svoju prošlost - da ne spominjemo da su i životinje i
tzv. primitivni ljudi daleko zdraviji i puniji energije nego prosječan
pripadnik naše civilizacije (pod uvjetom da ne podlegnu ozlijedama, zaraznim bolestima i drugim akutnim uzrocima, imat će daleko manje slučajeva kroničnih i degenerativnih bolesti). Slično je i s hrpom preparata za kožu,
kosu itd. za koje ćemo platiti gomilu novaca da ometaju prirodne
tjelesne funkcije.
Premda ne čitam često novine, prilično često u njima pronalazim
članke o istraživanjima koja govore o pozitivnim učincima određenih
vrsta hrane koje se sve tradicionalno smatraju štetnima, npr. kava,
čokolada, alkohol i sl. Vjerujem da su ta istraživanja plaćena od
prozvođača dotične hrane, što se u nekim istraživanjima niti ne
negira. (Pomislite koliko će veća biti motivacija da rezultati budu
u korist onoga tko plaća!) Rezultati tih istraživanja idu od obećanja
(konzumiranje te i te hrane štiti od ... najčešće raka i bolesti
krvožilnog sustava (primijetite da se ide na bolesti koje su najveći
uzrok smrtnosti, a istovremeno najviše uzrokovane pogrešnom prehranom),
uzrokuje porast imuniteta, pad kolesterola...) pa do direktnog i
ozbiljnog zastrašivanja (što je ipak češće u reklamama).
U svim tim istraživanjima jedno je zajedničko: gotovo nigdje neće
se spominjati svi dobro poznati negativni učinci dotične hrane,
ili načini na koji se isti preventivni učinak može postići nekim
kvalitetnijim vrstama hrane. Ako se to spomene, radi privida objektivnosti,
to je vrlo usputno i lako za previdjeti.
Što se životinjskih proizvoda tiče, industrija tih proizvoda pretvorila
ih je u nešto što je samo naizgled nalik na hranu životinjskog porijekla. Prehrani industrijski uzgojenih
životinja dodaju se gomile hormona (obično estrogena, radi poticanja
stvaranja masti), antibiotika, lijekova za smirenje i drugih, od
kojih se dio akumulira u mesu, a dio prelazi u mlijeko, odnosno
jaja. Životinje se ne hrane hranom na koju su fiziološki prilagođene, nego indutrijskim otpacima, kukuruzom i sojom. Istovremeno, u životinjskim proizvodima nakupljaju se sve
kemikalije iz biljne hrane koju životinja jede: pesticidi, herbicidi
i sl. Postoje mišljenja da 90 %, pa i više, poljoprivrednih otrova
unosimo u organizam putem hrane životinjskog porijekla. Ne vjerujem
da su sve razne epidemije opasnih bolesti industrijski uzgajanih
životinja u zadnje vrijeme slučajne. Kao i kod industrijski uzgojenih
biljaka, to se događa kad je organizam oslabljen dugotrajnim neprirodnim
životnim uvjetima i neprirodnom hranom.
To su samo neke od brojnih masovno konzumiranih vrsta hrane za koju
nemamo pojma što sve sadrži. Poznajem majke koje će radije kupiti
djetetu Coca-colu nego mu ponuditi 'običnu' vodu. Coca-cola, međutim,
nije puno više od vode pune šećera i kemikalija, kao i mnogi drugi "voćni" napici. Kofein u Coca-coli stvara djecu ovisnom... što
sasvim odgovara njenim proizvođačima. Slično vrijedi i za mnoge
druge vrste hrane.
Ono što je možda najvažnije zapamtiti o prehrani, jest da vas neće
upropastiti povremeni nezdravi obrok - ali imajte u vidu postupne
i dugotrajne posljedice hrane koju redovito uzimate. Razmislite
o tome kako bi vaše tijelo izgledalo i osjećalo se za 15 - 20 godina
kad bi jeli prirodnu, svježu hranu punu energije, a kako ako bi
se nastavili hraniti na uobičajeni društveno prihvaćen način. Što
se tiče ove druge varijante, ne morate razmišljati - jednostavno
pogledajte oko sebe kako izgledaju i osjećaju se prosječni ljudi
15 - 20 godina stariji od vas. Morate li to prihvatiti kao budućnost
koju ne možete izbjeći? Ne vjerujem.
"Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom." - C.G. Jung
Individualni rad i rad s parovima
predbilježba: preko kontakt obrasca u dnu stranice
© Kosjenka Muk. Sva prava pridržana.