English




Share on Google+


Poremećaji vezivanja


autor: Kosjenka Muk




Poremećaji vezivanja kao tema obuhvaćaju obrasce romantične privlačnosti i nezrelih emocija, odnosno dobne regresije, te ih objedinjuju ih u sustavan pregled nekoliko najčešćih načina pristupa intimnim vezama. Temeljna postavka je da način na koji roditelji pristupaju djetetu oblikuje kako će to dijete (i kasnije odrasla osoba) percipirati bliskost i što će očekivati od bliskih odnosa.

Sama teorija je daleko od nepoznate - većina mojih članaka već se bavi temom posljedica nezdravih roditelja i njihovog odgoja na djecu i njihove odnose u odrasloj dobi - ali ovakva sistematizacija donosi još jednu dodatnu razinu uvida.


Razlikuju se 4 osnovna stila vezivanja:


Sigurni stil (secure)


Ovaj stil je rijetko detaljno opisan, vjerojatno zato što autori smatraju da su njegove karakteristike samorazumljive (zanimljiva ideja, reče jedan moj klijent). Evo moje perspektive obilježja sigurnog stila:

  • Osobe sa sigurnim stilom vezivanja opuštene su u vezi emocionalne intimnosti i doživljavaju je kao obećavajuću i ugodnu, a ne prijeteću. Njima je normalno da se intimnost temelji na dobrim namjerama i uzajamnosti te da nije povezana s manipulacijom ili kontrolom.

  • doživljavaju sebe kao vrijedne ljubavi, pa je manja vjerojatnost straha od napuštanja. Osjećaju da čak i ako dožive napuštanje, njihova slika o sebi ne ovisi o drugoj osobi. Zbog toga nisu potrebiti ili pretjerano vezani.

  • doživljavaju partnera kao jedinstvenu osobu, umjesto kroz različite vrste predrasuda, projekcija i transfera.

  • sposobni su pronaći ravnotežu između svojih i partnerovih potreba, između davanja i primanja.

  • sposobni su vidjeti obje perspektive u situaciji konflikta, te prilagoditi vlastitu ako je potrebno.

  • oni doživljavaju mogućnost razočaranja i povrijeđenosti u odnosu kao prihvatljivi rizik, jer nemaju osjećaj da bi prekid veze ugrozio njihov odnos sa samima sobom. U slučaju prekida, osjećaju bol i prolaze kroz proces žalovanja, ali su sposobni podržati sebe kroz taj period.

  • ranjivost unutar odnosa može biti blago nelagodna, ali ne i zastrašujuća.

  • oni su sposobni razlikovati zrele od nezrelih emocija i ponašanja, kako kod drugih tako i kod sebe.

  • oni imaju određenu dozu razumijevanja i tolerancije za partnerove sitne mane i nenamjerne pogreške i propuste, jer ih ne uzimaju osobno i pretpostavljaju dobre namjere. Međutim, sposobni su postaviti granice ili prekinuti odnos ako shvate da je on nezdrav ili da ne dijele ključne životne vrijednosti s partnerom.


Ukratko, ovakva osoba ima pozitivan stav prema bliskosti, opuštena je u izražavanju i primanju ljubavi, ali pritom zadržava i vlastiti identitet. Ako osjeti da su joj osobne granice ugrožene, nastoji naći ravnotežu i konstruktivno razgovarati. Nema potrebu kontrolirati partnera, nego teži suradnji.

Takva osoba je kao dijete imala relativno zdrav odnos s roditeljima, pogotovo u prvih par godina života, odnosno roditelji su prepoznavali i reagirali na potrebe malog djeteta. Čak i ako je u kasnijem djetinjstvu došlo do pogoršanja odnosa u obitelji i nezdravih odgojnih strategija, primaran osjećaj sigurne bliskosti obično ostaje zapisan u podsvijest.


Naravno, ove kategorije nikad nisu "čiste", ne postoji jasna granica među njima, pa tako neke osobe kod kojih prevladava sigurni stil vezivanja mogu povremeno izražavati i elemente ostalih stilova, ovisno o specifičnim utjecajima pri odrastanju kao i ponašanju osobe s kojom su trenutno u vezi. Npr. ako su u vezi s osobama kod kojih dominira tjeskobni stil vezivanja, mogu početi pokazivati elemente jednog od izbjegavajućih stilova, ako im se čini da će na takav način bolje obraniti vlastite granice.



Svi ostali stilovi uključuju relativno negativna očekivanja od bliskosti (svjesna ili nesvjesna) te manje ili više potrebe za kontrolom nad partnerom. Često se igraju uloge, odnosno osoba nije autentična u izražavanju. Sve to nerijetko vodi tome da negativan stav postaje samoispunjavajuće proročanstvo, što može stvoriti začarani krug.

Uzroci nezdravih stilova vezivanja su neadekvatne reakcije roditelja na potrebe djeteta, ne samo zanemarivanje ili nasilje, nago i pretjerana vezanost, odnosno emocionalni incest i/ili pretjerana kontrola. Posebno za izbjegavajuće stilove je karakteristično da ne samo da nisu dobivali adekvatnu podršku roditelja, nego su sami morali na neki način podržavati roditelje, pritom žrtvujući sebe.



Tjeskobno-izbjegavajući stil (anxious-avoidant)

Karakterizira ga s jedne strane potreba za odnosom, a s druge nisko samopoštovanje i strah od bliskosti i ranjivosti. Kao rezultat, osoba može ponavljati cikluse približavanja i sabotiranja odnosa. Takva osoba će često "praviti od muhe slona", stvarati neugodne scenarije u svojoj glavi i zatim se ponašati kao da su oni istiniti. Može oscilirati između okrivljavanja i omalovažavanja sebe, pa zatim partnera i opet ispočetka.

Obiteljski odnosi u pravilu su karakterizirani zanemarivanjem i/ili različitim oblicima zlostavljanja. Dijete stalno iznova doživljava napuštanje (fizičko ili emotivno), razočaranje i povrede. Osoba obično ima veliku potrebu dokazati se i dobiti potvrdu svoje vrijednosti od drugih, ali zbog temeljno niskog samopoštovanja, nikakva potvrda nema stvarnog učinka. Ponekad je ovaj obrazac posebno snažan ako su roditelji ambivalentni - nestabilni i nepredvidivi, ponekad djetetu pružaju ljubav, a ponekad ga odbijaju bez jasnog razloga. Dijete tako uči da se ne može opustiti u bliskom odnosu, jer je razočaranje nepredvidivo.

Odbacujući stil (dismissive-avoidant)


Obiteljski utjecaji su slični kao i kod prethodnog stila (ovaj stil također spada u izbjegavajući), tako da se bliskost (ponekad nesvjesno) smatra opasnom, zagušujućom i prijetnjom vlastitom identitetu i slobodi. Ovakva osoba, još kao dijete, odabire drugu krajnost: donosi odluku da joj bliski odnosi nisu potrebni i da je sama sebi dostatna.
Kao podrška (ili uzrok) takvoj odluci, obično je prisutan prezriv, kritičan stav prema osobama koje predstavljaju "prijetnju" emocionalnoj autonomiji, u prvom redu partneru ili potencijalnom partneru.

Također može biti prisutan prezir prema emocijama i izbjegavanje emocija, s obzirom da su u djetinjstvu emocije često rezultirale bolnim iskustvima i razočaranjem. Naglašena je potreba za neovisnošću pod svaku cijenu i nepovjerenje prema drugim ljudima. Osoba često očekuje neku vrstu loše namjere od drugih.

To ne znači nužno da će takva osoba izbjegavati romantične veze, pogotovo ako želi seks, ali će nastojati držati partnera na distanci, kako prema vani, tako i u vlastitom umu. U blažim slučajevima, to se može manifestirati kroz kriticizam, nedoslijednost, izbjegavanje komunikacije o emocijama, izbjegavanje pružanja podrške partneru (možda i primanja podrške), radoholičarstvo ili zaokupljenost drugim aktivnostima koje smanjuju mogućnost provođenja intimnog vremena zajedno. U težim slučajevima, može se manifestirati kao igre "toplo-hladno", promiskuitet, verbalno i emocionalno, pa i fizičko zlostavljanje.

Također, ovakva osoba često voli osjećaj moći i kontrole nad partnerom (jer se inače boji da će netko drugi kontrolirati nju), zbog čega često izabire partnere s tjeskobnim stilom vezivanja. Da bi kontrolirala partnera, može pribjeći različitim oblicima manipulacije, uključujući potkopavanje samopoštovanja partnera.

U blažim slučajevima, osoba s odbacujućim stilom vezivanja može biti emotivna i relativno topla, ili možda povučena i stidljiva, ali kad dođe do prilike za veću bliskost, pojavljuju se emocionalne barijere. Te barijere se mogu manifestirati na suptilan i nesvjestan način, kao na primjer previsoki kriteriji pri biranju partnera, sumnjičavost i preispitivanje budućnosti veze, negativno tumačenje partnerovih pogrešaka, pretpostavljanje loših namjera, zaljubljivanje u nedostupne osobe ili maštanje o idealnom partneru bez mane (što ponekad uključuje idealiziranje neke ljubavi iz prošlosti).

Kako bi izbjegla neželjeni kontakt i nametljive osobe u obitelji, osoba s odbijajućim stilom vezivanja često već od rane dobi razvija hladan, zatvoren izraz lica i neverbalni govor. Kad odraste, možda neće biti toga niti svjesna, pa se može čuditi zašto je mnogi ljudi zaobilaze, a partner se žali na njezinu hladnoću i emocionalnu nedostupnost.



Tjeskobni stil (anxious-preoccupied)

To su osobe koje bi se u narodu zvale "otiračima". Karakteristično je da vrednuju odnos više nego vlastiti identitet, čak i kad je taj odnos toksičan. Da bi zadržale odnos, činit će što god se očekuje ili misle da se očekuje, pritom nastojeći dobiti konstantnu potvrdu da su vrijedne i prihvaćene.

Ovakve osobe su osjetljive na sitne promjene ponašanja i raspoloženja kod partnera i sklone svemu pridati negativan značaj, odnosno nalaziti u svemu signale da ih partner ne voli dovoljno ili nije zadovoljan njima. U nastojanju da prekinu neizvjesnost i potvrde stabilnost veze, mogu pribjeći neprestanim i pretjeranim zahtjevima da im partner potvrdi svoju ljubav. U svojoj potrebi da ugode, mogu prelaziti osobne granice partnera, ili mogu dozvoliti da ih se kontrolira i manipulira.

U ekstremnijoj varijanti, ulaze u ulogu žrtve, čemu slijedi korištenje manipulacije, pasivne agresije i emocionalne ucjene. U još većem ekstremu, mogu postati patološki ljubomorni.

Osobe s tjeskobnim stilom vezivanja često se zaljube u izbjegavajuće tipove, u prvom redu zato što se nadaju s njima dovršiti nerazriješene emocije i nadaju se potvrdi i prihvaćanju koje nisu dobili od roditelja. Unatoč partnerovom odbijanju, takve potrebe će ih obično dugo zadržavati u odnosu.



2. dio: poremećaji vezivanja u roditeljstvu, kako promijeniti problematičan stil vezivanja

Individualni rad i rad s parovima



Svi članci


predbilježba: preko kontakt obrasca u dnu stranice





© Kosjenka Muk. Sva prava pridržana.