English




Share on Google+


Poremećaji vezivanja (2. dio)


autor: Kosjenka Muk





Stilovi vezivanja i roditeljstvo

Svi stilovi vezivanja navedeni na prethodnoj stranici izražavaju se ne samo prema partneru, nego često i prema djeci. (Nešto na tu temu sam pred već dosta vremena pisala u članku "Temeljni rascjep u ličnosti").

Tjeskobni stil roditelja može rezultirati nepoštovanjem djetetovog integriteta i osobnih granica, što će često izazvati razvoj izbjegavajućeg stila kod djeteta. Izbjegavajući stil kod roditelja može rezultirati tjeskobnim stilom kod djeteta. Moguće je i da dijete umjesto razvoja komplementarnog stila vezivanja imitira roditeljski stil, pa razvije ponašanje slično roditeljima ili jednom od roditelja (često roditelja istog spola).

U blažoj varijanti, nezdravi stil roditelja će se aktivirati tek kad dijete dovoljno naraste da može zahtijevati autonomiju i suprotstavljati se roditeljima, ili ne ispuniti roditeljska očekivanja u određenoj dobi. Tokom prvih godinu-dvije života, roditelji mogu ipak odgovarati na potrebe djeteta, te dijete može imati priliku izgraditi osjećaj relativno sigurne vezanosti. Značajno je također kada i kako se manifestiraju problemi u odnosu između roditelja.

U težem slučaju, dijete će već od najranijih dana biti izloženo zanemarivanju, ambivalentnosti, pa možda i zlostavljanju sa strane roditelja, te vjerojatno sukobima između roditelja. Takvo dijete neće imati prilike niti u prvih par godina života iskusiti osjećaj sigurnosti u odnosu, pa je za očekivati da će negativne reakcije na bliskost u odrasloj dobi doživljavati kao normalne, očite i instinktivne.




Može li se promijeniti nezdravi stil vezivanja?

Može... ako osoba uistinu uviđa problem, preuzima odgovornost i želi uložiti trud i vrijeme u promjenu. To su obično blaži slučajevi, u kojima je osoba tokom odrastanja ipak uspjela razviti određene unutarnje resurse i "amortizirati" razočaranja, tako da može pogledati sebe objektivno i empatizirati s partnerom.

Osobe koje izbjegavaju odgovornost ili koje traže izvanjska, instant rješenja, vjerojatno se neće promijeniti. Možda će pokušati privremeno, ako važan odnos dođe u opasnost, ali obično brzo odustaju.


Kako?


  • povezivanje s vlastitim emocijama. Da bi mogli promijeniti svoje emocionalne reakcije, potrebno je prepoznati odakle one dolaze, što im je uzrok, te da nisu nužno realistične. To ne možete ako ste navikli izbjegavati vlastite emocije. Samim prihvaćanjem svojih emocija, učite i...

  • dati podršku sebi. Ako ne znamo podržati sebe kroz osjećaje boli i razočaranja, onda ćemo se takvih osjećaja puno više bojati, te ćemo izbjegavati izložiti se riziku da ih doživimo. Svako otvaranje drugoj osobi nosi rizik odbijanja i razočaranja, ali nosi i potencijal da budemo prihvaćeni i voljeni. Ako niste spremni riskirati prvo, teško da možete doživjeti drugo. Da biste bili spremni riskirati, morate vjerovati sebi da se možete podržati kroz bol. Da bi to mogli, potrebno je i...

  • razvijati samopoštovanje. To ne znači da morate biti nešto posebno; jedna od najboljih definicija samopoštovanja koju sam ikad čula došla je od jedne djevojke koja je rekla: "Meni je sasvim u redu da sam jedna među mnogima, da se ne moram isticati!" (Napomena: pod tim ne mislim da ćete izgubiti inicijativu i zapustiti se, kako bi neki možda shvatili ovaj citat, nego da će vaša motivacija da nešto postignete biti vlastito zadovoljstvo, a ne uspoređivanje s drugima.) Samopoštovanje znači da svoje greške i nedostatke doživljavate kao područja učenja i priliku da drugi put učinite bolje, a ne kao nešto što vas trajno obilježava.

  • naučiti vidjeti partnerovu perspektivu. (Ovo se u prvom redu odnosi na izbjegavajuće stilove; "tjeskobni" stil obično to radi i previše.) To znači, nastojati vidjeti partnerovo ponašanje u pozitivnom svjetlu (to se NE odnosi na opravdavanje zlostavljanja), ako ste inače skloni stvaranju negativnih priča u svome umu. Ako vam se partner neko vrijeme nije javio na telefon, razmislite što ga možda drugo ometa osim "Nije mu/joj stalo do mene!" Ako vam partner upućuje kritiku, možda želi pregovarati kako poboljšati odnos, umjesto da vas odmah želi kontrolirati i zagušiti? Ako vas nešto u partnerovom ponašanju razočara, možda to nije usmjereno na vas, nego jednostavno ljudi su različiti i nitko nije savršen? Drugim riječima, nemojte sve doživljavati osobno. Naravno, unutar nekih razumnih granica. Ali ako se neugodno ponašanje ponavlja ili je značajno, trebat ćete...

  • naučiti postavljati granice na kvalitetan način. Jedan od najčešćih uzroka pretjerane izolacije ili kriticizma prema drugim ljudima je strah da nećemo znati, ili da nam neće biti dozvoljeno, izraziti naše granice i zauzeti se za njih. Naravno, ima puno ljudi koji će vas u tome pokušati obeshrabriti zbog raznih razloga. Razvoj samopoštovanja i podrška sebi dobro će vam doći kad vježbate biti čvrsti i ustrajni i s takvim ljudima. Što više osjećate da je u redu postaviti granice i da znate kako, to se više možete opustiti u društvu drugih ljudi, jer vjerujete sebi da ćete reagirati ispravno ako bude potrebe.

  • Nastojte pronaći partnera sa sigurnim stilom vezivanja. Takva osoba će se vjerojatnije ponašati uravnoteženo i zdravo, pa će rjeđe biti "okidač" vaših neugodnih emocija. Osim toga, takva osoba će lakše biti strpljiva dok vi pokušavate promijeniti vlastiti stil (pod uvjetom da se trudite i da preuzimate odgovornost) i moći će vam dati razumnu količinu prostora i vremena bez da se osjeti ugroženo.

  • Vježbajte potpunu, ali odgovornu, iskrenost prema partneru. Npr.: "Trenutno imam potrebu za prostorom, to nema veze s tobom ali bi mi pomoglo ako mogu biti sam/a nekoliko sati ili dana". Ili: "Trenutno sam uzrujan/a i osjećam se ugroženo, ali to vjerojatno ima veze s mojim prošlim iskustvima, a ne s tobom." Ako možete partneru na miran i neoptužujući način objasniti što se događa u vašoj glavi, manje je vjerojatno da će on/a zamišljati vlastite (neugodne) scenarije.

  • Polako se navikavajte na sve više rizika. Kad ste učili plivati, vjerojatno ste se pomalo bojali, tu i tamo bi se nagutali vode, ali s vremenom ste se naučili opustiti. Prvi dan kad dođete na novi posao, vjerojatno vam je pomalo nelagodno i pitate se što bi se sve moglo desiti. No ustrajete, jer vam je to važno. Koji god rizik ste preuzeli u životu, vjerojatno ste se pomalo plašili, ali ste zaključili da je vrijedno truda i da ćete se već nekako nositi s posljedicama, kakve god ispale. Zauzmite isti stav prema bliskosti. Možda osjećate neugodu u tijelu, ili se javljaju zastrašujuće slike? Prepoznajte ih, ali ih nemojte hraniti. Udahnite duboko i skočite u vodu. Prihvatite ideju da kontrolu nemate i ne možete imati, ali s teškoćama se možete pozabaviti onako kako nailaze. Vjerojatno ćete se s vremenom naučiti zabavljati i uživati, baš kao i u valovima. A ako trebate dodatnu pomoć, mi smo tu.




Drugi preporučeni članci:

http://suzannerucker.com/the-love-avoidant/

http://the-love-compass.com/2013/09/17/the-fearful-avoidant-attachment-style/

https://jebkinnison.com/bad-boyfriends-the-book/type-dismissive-avoidant/

http://www.loveaddictionhelp.com/12_distancing_strategies_the_love_avoidant_uses_to_avoid_intimacy

https://norasamaran.com/2016/02/11/the-opposite-of-rape-culture-is-nurturance-culture-2/



povratak na 1. dio

Individualni rad i rad s parovima



Svi članci


predbilježba: preko kontakt obrasca u dnu stranice





© Kosjenka Muk. Sva prava pridržana.