English




Share on Google+


Rad sa zlostavljačima i žrtvama nasilja (2. dio)


autor: Kosjenka Muk





Rad sa žrtvama nasilja



Žrtve nasilja (bilo koje vrste) mogu biti svjesne da se radi o zlostavljanju, ali mogu biti zbunjene što da čine ili čak biti uvjerene da su same zlostavljači, ili barem da imaju znatnu ulogu u problemu. U svakom slučaju, i za žrtvu i za zlostavljača karakteristično je da opravdavaju i minimiziraju nasilje i nalaze izgovore za zlostavljača. Također tražite što više konkretnih detalja.

Mnoge žrtve su u svojoj obitelji odmalena "trenirane", ili su same sebe istrenirale pod utjecajem okolnosti, da moraju biti pretjerano odgovorne, uviđavne, tolerantne i umanjiti važnost svojih potreba, a dati na značaju tuđima. Zlostavljači često "nanjuše" takve osobe i obično ih u početku lagano "testiraju" sitnim kritikama i manipulacijama, da bi vidjeli hoće li se žrtva prilagoditi. Žrtvama je u prvom redu potrebno pomoći da više vrednuju vlastite potrebe (zlostavljač će uglavnom govoriti o vlastitim potrebama), da shvate da u životu imaju pravo slijediti vlastite želje i vrijednosti, te da je nekompatibilnost s drugom osobom prihvatljiva. Vjerojatno ćete im trebati pomoći da u komunikaciji izbjegnu igre dokazivanja, opravdavanja i uvjeravanja, nego da se jednostavno drže svojih vrijednosti.

Žrtvi ćete često trebati pomoći da razriješi neku vrstu emocionalne vezanosti za zlostavljača koja nastaje iz "stokholmskog sindroma" (zahvalnost zlostavljaču na sitnim pažnjama i nagradama), a često je prisutna i nada u dokazivanje vlastite vrijednosti i dobivanje potvrde da je ipak dobra osoba, odnosno nada da će se zlostavljač jednog dana osvijestiti i uvidjeti kako bi lijepo i lako bilo živjeti u međusobnom poštovanju i suradnji (što se ne događa zato jer zlostavljač jednostavno nije zainteresiran za takvu vrstu sreće i više vrednuje moć i privilegije). To je u pravilu vezano s nekim obrascem iz djetinjstva - nekom vrstom potrebe da se dokažemo roditelju ili dobijemo odobravanje od roditelja, te je to jedna od najvažnijih stvari na kojima treba raditi.

Ljudi skloni zlostavljanju, manipulaciji i kontroli često spontano odabiru partnere koji su empatični i skloni pojačanoj odgovornosti, jer na nekoj razini znaju da će takvu osobu lakše pridobiti da stavi sebe u drugi plan. Posebno empatična i odgovorna osoba može osjećati pritisak da ostane sa zlostavljačem čak i kad je svjesna zlostavljanja, u nadi da će mu pomoći da prebrodi njegove emocionalne traume. Važno je osvijestiti žrtvi da se to gotovo sigurno neće dogoditi, zbog sljedećih razloga:

  • ona nije pravi uzrok zlostavljačevog ponašanja, pa ne može biti niti rješenje. Moje iskustvo s takvim slučajevima pokazuje da, koliko god se žrtva trudila, nikad neće biti dovoljno, zapravo u pravilu to samo potiče objektiviziranje i nepoštovanje sa strane nasilnika.

  • zlostavljač je jednostavno ne poštuje dovoljno da bi joj dozvolio da mu pomogne. Obično duboko u sebi vjeruje u partnerovu inferiornost (što je često povezano sa seksizmom, posebno u konzervativnim kulturama), pa doživljava suradnju kao neku vrstu poniženja.

  • zlostavljač u pravilu doživljava previše ugode i dobrobiti kroz manipulaciju i kontrolu da bi od toga odustao. Ljepota i radost međusobnog poštovanja i suradnje ili su mu nepoznati ili mu jednostavno nisu dovoljno zanimljivi u odnosu na užitak moći i dominacije. Ponekad i zlostavljač i žrtva doživljavaju dramu uzbudljivom i "strastvenom", a zdrav odnos dosadnim.


Žrtve mogu biti posebno zbunjene zato što poznaju i dobre osobine zlostavljača i lakše će ga nego netko izvana vidjeti kao ljudsko biće s manama i vrlinama umjesto kao čudovište, pogotovo ako se radi o lakšim oblicima zlostavljanja i kontrole. Važno je žrtvi pomoći da razumije da netko ne mora biti čudovište da bi bio nezdrav, egocentričan i nasilan, te da može napustiti zlostavljača i bez da ga smatra čudovištem, pa i bez da ga etiketira nazivom zlostavljača. Također, pomozite žrtvi da prepozna razliku između osobina i životnih vrijednosti.

Pomozite žrtvi da prepozna da je zlostavljač u biti NE VOLI, bez obzira koliko ponekad tvrdi suprotno. Možda je želi posjedovati ili čak osjeća potrebu za njom, ali je ne poštuje i ne doživljava kao potpunu osobu, a zdrava odrasla ljubav je apsolutno nespojiva s nepoštovanjem i kontrolom. Pomozite žrtvi da prepozna što stvarno želi u odnosu, a zatim da to usporedi s onim što dobiva. Pomozite joj da vrati narušeno samopoštovanje i povjerenje u sebe, ili da ga izgradi ako ga nije imala prilike izgraditi tokom odrastanja.


Zlostavljanje unutar veza i obitelji je samo jedan od aspekata kulture glorificiranja moći, dominacije i kontrole. Koliko ljudi znate koji se dive "moćnicima" u svijetu i opravdavaju njihove zločine? Ja znam neke inače izuzetno inteligentne ljude koji to čine. Primijetite li, kad čitate o nasilju, nepravdi i diskriminaciji na raznim razinama društva - političkoj, ekonomskoj, pravnoj i slično - da pomislite nešto kao "pa, takav je očito život" ili "to i nije nešto neuobičajeno", "tako je oduvijek bilo" ili čak "sami su si krivi", pogotovo ako se radi o skupinama kojima ne pripadate? To je znak da ste pod utjecajem kulture koja opravdava, ako ne i promiče nasilje i nepravdu.

Vjerujem da će stvari biti znatno bolje kroz kojih 100-300 godina, slično kao što možemo vidjeti znatne promjene u sadašnjosti u odnosu na početak 20. i pogotovo 19. stoljeća i ranije. U međuvremenu, na svakom od nas je da doda poneku ciglu u temelje promjene, koliko može i kad god može, u prvom redu kroz vlastiti primjer. Možda nećemo uživati u već izgrađenoj kući, ali možemo biti jedna od osoba koje je grade.


Preporučujem i članak "Znakovi opasnosti u vezi".

natrag na 1. dio

Individualni rad i rad s parovima



Svi članci


predbilježba: preko kontakt obrasca u dnu stranice





© Kosjenka Muk. Sva prava pridržana.