Kako se zauzeti za sebe (2. dio)

autor: Kosjenka Muk

Strah od kazne

A sad na teži dio: ne bojati se riskirati odnos ili nešto drugo čemu se nadate. Takav stav je često najteže uspostaviti na početku, kad su nade još velike, a prvi prijestupi nam se čine privremeni i maleni. No upravo u početku odnosa je i najvažnije uspotaviti vlastite granice i izraziti svoje potrebe.

Imajte na umu da ako izraziti sebe i svoje potrebe znači da bi vas druga osoba mogla osuditi i napustiti, onda ta osoba očito nije navikla niti na ravnotežu, niti na obzirnost, niti na poštovanje, te očito isto možete očekivati i u budućnosti. Teško da vam takva osoba stvarno treba u životu. U tom slučaju, bolje je to otkriti na vrijeme nego prekasno, zar ne?

Utuvite si u glavu da, dok god sami komunicirate mirno i uviđavno, bilo kakvi ispadi bijesa, omalovažavanje, zastrašivanje ili okrivljavanje sa strane druge osobe znači nepoštovanje i pokušaj da se vama manipulira, čak i ako ste na to navikli kao na normalno. Ako je to prisutno u početku odnosa, bit će prisutno i kasnije, i to još i više. Jedini prihvatljiv odgovor na zauzimanje za sebe je smirena, odgovorna i uviđavna argumentacija. Tek to znači da je moguće imati zdravi odnos u budućnosti. Zdravi odnos sigurno nećete riskirati nastojanjem da nađete ravnotežu. To vrijedi kako za ljubavne veze, tako i za poslovne, prijateljske i bilo koje druge odnose.

Ponekad strah da riskirate odnos nije rezultat realistične procjene druge osobe, nego iskustava u ranoj obitelji. Možda je druga osoba uviđavna i spremna surađivati, ali sve što vi možete zamisliti ako iznesete svoje potrebe je bijes, kazna i napuštanje. To znači da vaša očekivanja dolaze iz prošlosti, a ne sadašnjosti. Trebate pronaći odakle dolaze, raditi s dječjim dijelom sebe da se osjeti sigurno i razviti nove navike. U tome vam svemu možemo pomoći.

Često je najveći izazov prepoznati da je pretjerana vezanost za sadašnjeg (potencijalnog) partnera zapravo traženje zamjene za roditelja, te da se to može promijeniti. U tom osjećaju vezanosti, ljudi često imaju osjećaj da neće dobiti drugu priliku, da je partner jedinstvena i nezamjenjiva osoba, te da ako ode, to se nikad neće moći nadoknaditi. U stvarnosti, nije tako. Postoji puno boljih (i kompatibilnijih s vama) ljudi na svijetu od osobe koja bi vas napustila samo zato što ste se smireno i odraslo zauzeli za svoje potrebe. Takvu vrstu vezanosti potrebno je riješiti iznutra, radom na unutarnjem djetetu, umjesto izvana nastojanjem da se partner zadrži pod svaku cijenu.

Određivanje posljedica

Što ako ste već u stabilnoj vezi ili braku, možda imate i djecu, i upravo ste shvatili da ste godinama navikavali partnera i sebe da se vaše potrebe ne uvažavaju? Ili, što ako ste još u ranijoj fazi veze, prepoznajete da druga osoba baš i nema razvijen osjećaj za ravnotežu, ali vjerujete da se to može promijeniti?

Najgore što možete napraviti su prijetnje koje na kraju "nemate srca" provesti u djelo. Sljedeći neučinkovit pristup je stalno iznova nastojati argumentima i pozivima na suosjećanje nagovarati partnera da se promijeni, a na kraju ipak tolerirati isto ponašanje. Svaki put kad to činite, i svaki put kad to druga osoba uspješno ignorira, još više slabite svoje mjesto u tom odnosu. (To sve vrijedi i za odnos s djecom.)

Tada je najbolji, a možda i jedini učinkovit, pristup unaprijed odrediti posljedice za narušavanje ravnoteže i držati ih se kao pijani plota. Da biste ih se mogli držati, posljedice trebaju biti dovoljno umjerene i realistične (a ipak dovoljno neugodne da drugu osobu motiviraju).

Umjesto da odmah prijetite raskidom, pokušajte ovako: partner ne želi sudjelovati u kućanskim poslovima? Neka si sam pere odjeću i kuha ručak, barem neko vrijeme. Partner uporno kasni kad trebate nekamo ići? Krenite bez njega (po mogućnosti počnite s ovim kod manje važnih događaja, umjesto recimo kad se spremate na avion). Partner vam stvara nelagodu u društvu? Ostavite ga tamo i vratite se doma sami. Partner očekuje da otkažete druge obaveze i dogovore jer on odjednom ima neku drugu želju? Pustite ga da ode sam gdje želi, a vi se držite prethodnih dogovora. Privremeno razdvajanje je jedna od opcija za teže prijestupe, no treba unaprijed razmisliti kakve, te tko će otići kamo.

Idealno, unaprijed upoznajte partnera s posljedicama o kojima ste odlučili, kako bi ga pripremili i izbjegli burnu reakciju. Tako će partner također doživjeti vašu odluku kao promišljeno ponašanje, a ne afektiranu manipulaciju. Objasnite partneru i zašto to radite (tj. zato jer razgovori i argumenti očito nisu pomogli).

Možda će vas partner optužiti za kontrolu i manipulaciju. Tada je vrijeme da razgovarate o tome što za tu osobu znači ravnoteža u odnosu i jeste li uopće kompatibilni. Očekivanja i potrebe nisu kontrola druge osobe ako ne postoji pritisak da se ostane u odnosu i ako se u određivanju posljedica fokusirate na situacije koje su vam stvarno bitne, a ne na svaku sitnicu.

Ako vidite da se osoba ne želi promijeniti u vezi nečega što je za vas uvjet za nastavak odnosa, onda je poštenije prekinuti odnos nego forsirati drugu osobu da se promijeni na način na koji ne želi, čak i ako bi promjena bila zdravija. Svatko ima pravo odlučiti kako se želi ili ne želi promijeniti, te da li ostati ili ne ostati u određenom odnosu. Jedine prepreke tome, i uzroci raznih pritisaka i manipulacija, su obično razni dječji strahovi, materijalne brige, te tradicija "dok nas smrt ne rastavi". Ništa od toga u modernom društvu nije nužno (dobro, materijalne brige mogu biti realne, ali rijetko nepremostive), ali bolje je donijeti odluku ranije nego kasno.

Osjećate li strah ili krivnju pri ideji da odredite posljedice za tuđe neugodno ponašanje? Moguće je da ste zlostavljani u sadašnjoj vezi (bilo aktivno ili putem manipulacije), ili ste bili zlostavljani kao dijete ili u prethodnoj vezi, te ste navikli očekivati nasilje i kaznu ako se zauzmete za sebe kao zdrava odrasla osoba. Ako vas je strahu naučila sadašnja veza, prepoznajte da je to zlostavljanje, a ne nešto normalno, i da je vrijeme da ozbiljno razmislite o odlasku. Ako vas je strahu naučila prošlost, to nije tako teško proraditi i promijeniti.

povratak na 1. dio